Plitvička jezera nalaze se danas na jednoj od najvažnijih cestovnih prometnica Hrvatske. U tom Vražjem vrtu, priroda je čovjeku podarila jedan sasvim drugi vrt: vrt čudesnih fenomena krške hidrografije. Vrtlar – krš – stvorio je u Hrvatskoj mnogo toga lijepoga i zanimljivoga, ali – kažu – ovdje mu je to posebno dobro uspjelo. Tek 1949. god. Plitvička jezera dobila su trajan status nacionalnog parka. 1979. god. – UNESCO je Plitvička jezera uvrstio u Listu svjetske prirodne baštine.
Visoka šuma mjestimično poprima prašumske oblike, a tom prirodnom bogatstvu odgovara i šarolikost biljnog i životinjskog svijeta. Uz mnogobrojne vrste ptica i sitne divljači, u parku ima srna, medvjeda, vukova, divljih svinja i divljih mačaka, a u vodam pastrva. Ukupna površina svih jezera iznosi približno 2 km2. Oko tri četvrtine navedene površine otpada na dva najveća jezera: Kozjak – 81,5 ha i Prošće – 68 ha.
Ovdje su i najveće dubine: u Kozjaku 46 m, a u Prošću 37 m. Jezera su međusobno povezana mnogim većim i manjim slapovima. Glavnu količinu vode jezerima donose Crna i Bijela rijeka. U Kozjak utječe Rječica, a odvirak iz jezera je rijeka Korana.