Na mjestu na kojem se danas nalazi, grad Pag je podignut u razdoblju od 1443. do 1474. godine. Pažani su, zbog opasnosti od Turaka, koji su u to vrijeme prodrli sve do zaleđa Zadra, 18. 5. 1443. godine počeli, dozvolom Mletačkog Senata, graditi grad na mjestu koje se zvalo uvala Katena. Prije toga Pag se već dva puta selio. Od antičkog doba, pa do kraja 4. stoljeća grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa). Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom.
U 10. stoljeću, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pučke naseobine i palače. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stočarstvom, bili su mornari i proizvođači soli. Mjesto Košljun bila je izlazna luka grada. Prema povijesnim dokumentima, naziv Pag prvi put se spominje u 10. stoljeću. Godine 976. kralj Stjepan Držislav oslobađa Pag od Bizantske vlasti i za upravitelja grada postavlja hrvatskog župana. Poput većine sredozemnih gradova i Pag je, ovisno o povijesnim prilikama, doživljavao svoje uspone i padove. Godine 1192. izgrađena je crkva sv. Marije koja i danas dominira područjem Starog grada. Jedan od najznačajnijih događaja u povijesti grada Paga je dobivanje Bule kralja Bele IV. kojom se gradu Pagu dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada 30. ožujka 1244. godine. Nakon dodjele statusa slobodnog kraljevskog grada, Pag se ubrzano gospodarski razvio.
U Pagu se stoljećima život temeljio na kodeksu običajnog prava. Pažani su željeli autonomiju za koju su se borili svim pravnim sredstvima. Posebno se za autonomiju grada Paga borio Belota Dobronić, paški sudac koji je na Općem hrvatskom Saboru u Ninu 1396. godine nastojao oživotvoriti ideju o pravnoj i gospodarskoj neovisnosti Paga. Hrvatski kralj Ludovik I 1376. godine potvrdio je Pagu pravo slobodnog kraljevskog grada, i dao mu uz postojeće, još i neke nove privilegije. Kralj Ladislav, 1403. godine, prodaje Veneciji svoj dio Dalmacije uključujući i grad Pag. Na taj je način, za više stoljeća, Pag pripadao Mletačkoj Republici. Godine 1433. Pag dobiva svoj Gradski Statut, jedan od prvih dokumenata takve vrste u Hrvatskoj.
Sredinom 15. stoljeća opasnost od Turaka je bila sve veća, pa su Pažani, 18. svibnja 1443. godine, započeli s gradnjom novog grada, na mjestu na kojem se on i danas nalazi. Urbanistička rješenja novoga grada poštovala su principe ondašnje arhitekture i urbanizma, a planovi su se izrađivali u Veneciji. U izradi urbanističkih planova sudjelovao je veliki graditelj i kipar Juraj Matejev Dalmatinac. U velikoj procesiji, noseći sobom čudotvorni sv. Križ, Pažani su se, 18. rujna 1474. godine, preselili u novi grad. Procesiju je predvodio paški knez. U prilici utemeljenja novog grada napisana je povelja u kojoj stoji:
U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez čijeg zazivanja nijedan početak nije valjano utemeljen, jednodušno je mišljenje Paga da se taj grad premjesti do luke Katene, na hvalu Boga i Blažene Djevice Marije, Svetoga Marka Evenđelista, Svetoga Jurja Mučenika i svih svetaca Božjih; na čast i diku Prejasnoga Vladara i Presvijetlog gospodina Francesca Foscaria, milošću Božjom slavnog mletačkog Dužda, te cjelokupne velemoćne naše Mletačke vlasti, pod pokroviteljstvom koje su i ovi temelji i mir i sigurnost svih plemića i cjelokupnog puka ove zemlje i otoka. U tom gradu neka budu položeni temelji crkava i samostana za obavljanje službe Božje, a u prvom redu crkve Blažene i Preslavne Djevice Marije. Za nadzor nad njezinom gradnjom Kaptol i Vijeće Paga izabrali su poštovanu gospodu velečasne Vulkozija Grubonića, natpopa i Blaža Martinića, paškog kanonika, gospodina Dišmana Diševiča pok. Luke i gospodina Blaža Diškovića, koji će u ovoj knjizi uredno ispisati sve pravne poslove u vezi sa spomenutom gradnjom, naime novac koji je prikupljen, koji se ima utrošiti i isplatiti.
Ta je crkva započeta u subotu 18. svibnja 1443. oko trećeg sata, a kamen temeljac blagoslovio je prečasni u Kristu otac i gospodin Laurencije Venerije, milošću Božjom i Apostolske stolice nadbiskup zadarski i naš metropolit, uz molitve svećenstva te pučku povorku i svečanost. Odmah potom, četvrtog sata, počela je gradnja grada, to će reći temelja velike kule kraj poprečnih vrata. Prvi kamen položio je velemožni gospodin knez Petar Faletro, drugi velečasni Marget, primicer; svaki od njih u svojem kutu, moleći ondje ponizno Boga Oca, čije smo ime u početku zazivali, da se ovi počeci, njegovom moći i milosrđem započeti i pokrenuti, tako dovrše te čuvaju u sve vijeke vjekova. Amen.»
Snažne i moćne zidine, ojačane s devet kula, okruživale su Pag i branile ga od svakog napada. To je stanovništvu osiguravalo mir, a gradu napredak. U to se vrijeme razvijaju gospodarske veze Paga s drugim područjima, a mnogi Pažani odlaze na poznata sveučilišta diljem Europe. Usprkos preseljenju, Pažani nisu zaboravili Stari grad. Franjevci 1589. godine ondje grade svoj samostan. Ostaci tog samostana i danas su vidljivi. Na blagdan Vele Gospe, Pažani odlaze u Stari grad kako bi se molili čudotvornom kipu Majke Božje od Staroga grada. U svečanoj procesiji, taj se čudotvorni kip nosi u grad Pag i postavlja u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja odakle se ponovno vraća u svoje svetište na blagdan Male gospe, 7. rujna. Na čelu paške uprave stoljećima se nalazio knez kojeg je iz redova odličnika, postavljala središnja vlast u Veneciji. Važnu ulogu u oblikovanju kulturnog i gospodarskog življenja u Gradu Pagu imale su paške plemićke obitelji, na primjer Mišolići, Zorovići, Portade, Jadrulići i osobito Mirkovići. Njihove su palače bile simbol moći i bogatstva, ali i općeg prosperiteta grada Paga. U vrijeme hrvatskog preporoda u Pagu jača nacionalna svijest, pa na političkom značenju dobivaju Hrvatska narodna stranka i Hrvatska stranka prava. Na izborima 1882. godine Hrvatska narodna stranka dobiva najviše glasova, a gradonačelnikom postaje Nikola Portada.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u gradu Pagu živjelo je 4700 stanovnika. Nakon toga, a osobito tijekom 1905. godine, nakon pojave jedne biljne bolesti koja je uništila vinograde, dolazi do velikog osipanja stanovništva. Mnogo je Pažana u to vrijeme iselilo, ponajviše u SAD, Kanadu i Australiju. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća, zbog agrarne reforme, dolazi do usitnjavanja posjeda pa slabi gospodarska snaga plemstva, koje postupno počinje odlaziti.Članovi velikih plemićkih obitelji odlaze u Italiju, Južnu Ameriku, a jedan dio u Zagreb, Rijeku i druge gradove u Hrvatskoj. Do velikog osipanja stanovništva dolazi i koncem II svjetskog rata 1941.-1945. (u to vrijeme plemstvo potpuno nestaje). Dvadesetak godina traje razdoblje vrlo slabog gospodarskog života. Početkom 60-tih godina 20. st. počeo se intenzivnije razvijati turizam. Turizam, kao nova gospodarska grana, daje zamah općem razvoju, pa se Pag urbano širi izvan okvira stare gradske jezgre. Nastaju novi dijelovi Paga: Vodice, Blato, Murvica, Varoš, Bašaca, Bošana i Sv.Jelena. Godine 1968. otvara se tada suvremeni hotel “Bellewue” sa 370 ležajeva, uređuju se plaže, auto-kampovi, prometnice. Pag postaje privlačno turističko odredište. Otvaraju se caffe-barovi, disco-klubovi, trgovine, te dolazi do pojave niza uslužnih djelatnosti.